Načini grijanja

Drvo

Drvo je najstariji način grijanja i može biti izvedeno kao peć koja je smještena u prostoriji ili kao kotao koji grije vodu kojom se onda zagrijavaju prostorije. Postoje razne peći koje se razlikuju i po cijeni i po efikasnosti. Najskuplje i najefikasnije su kotlovi na pirolizu koji drvo pri niskoj temperaturi od oko 100°C pretvaraju u plin koji onda koriste za grijanje (efikasnost je 84%). Mana tih kotlova je da drvo mora imati vlažnost od oko 15-20% što znači da je drvo potrebno nabaviti barem 12 mjeseci unaprijed radi sušenja.

Postoje kotlovi koji rade na palete. Palete su mali drveni komadi koji se mogu automatski ubacivati u peć pa nije potrebno često ložiti peć (često loženje je radi smanjenog komfora najveća mana grijanja na drvo). Prednosti grijanja na drva su relativno niska cijena energenta i neovisnost o priključcima (npr. za grijanje na plin treba imati priključak za plin). Mane su potreba za skladištem za drva, ako se ne radi o kotlovima na palete ili na pirolizu potrebno je često ložiti i čistiti peć, zbog visokih temperatura izgaranja ograničen je vijek trajanja kotla, osim kod skupih kotlova automatska regulacija je teško izvediva ili nemoguća.

Plin

Plin je jedan od najraširenijih i najjednostavnijih načina grijanja. Postoje razne vrste bojlera odnosno kotlova. Dva su osnovna tipa kod nas na tržištu: klasični kombi bojler i kondenzacijski bojler. Kondenzacijski bojler je efikasniji(100-110%) jer iskorištava latentnu temperaturu vodenih para. Kombi bojler ima efikasnost od oko 90%. Prednosti grijanja na plin su: dobra efikasnost, relativno niska cijena uređaja (6000-15000 kn), veliki komfor (nema pepela, automatsko upravljanje, nije potrebno skladište ako imate priključak itd.). Mane su: mogućnost istjecanja plina što može dovesti do požara i eksplozije, sve veća cijena energenta, priključak nije dostupan u cijeloj Hrvatskoj.

Lož ulje

Grijanje na lož ulje u suštini dijeli određene prednosti i mane grijanja na drva i plin. Prednost je što nije potreban priključak (kao za plin), kotlovi imaju efikasnost od 60-90% i dobre mogućnosti automatske regulacije, a mane su što treba imati spremnik za gorivo (kao kod drva) i dosta visoka cijena energenta.

Električna struja

Trenutno jedan od najskupljih načina grijanja. Prednosti su: nije potreban dimnjak, veliki komfor, dobra mogućnost automatske regulacije, nema pepela i ostalih produkata izgaranja, nije potreban spremnik, struja je široko dostupna, a mana je visoka cijena energenta.

Toplinska pumpa

Trenutno najefikasnije grijanje pogotovo ako se radi o pumpi s izmjenjivačem u zemlji ili podzemnim vodama. Osnovni princip rada je prenošenje topline s jednog spremnika na drugi (prenošenje topline iz zemlje u grijani prostor). Toplinska pumpa može biti izvedena na vrlo velik broj načina. Možemo ih podijeliti na: zrak-zrak, zrak-voda, voda-voda. Ako iz zraka uzimamo toplinu i zagrijavamo zrak na nekom drugom mjestu onda je to zrak-zrak (obični klimatizacijski uređaj). Toplinske pumpe imaju koeficijent efikasnosti tzv. COP koji govori koliko je potrebno uložiti energije da se dobije 1 kWh toplinske energije. Tipično on može biti oko 4 što znači da za 1 kWh struje dobivamo 4 kWh toplinske energije. Toplinska pumpa se fizički sastoji od izmjenjivača topline i kompresora koji radi na električnu struju. Toplinska pumpa maksimalno može proizvesti temperaturu do 70°C što je u većini slučajeva dovoljno za grijanje i sanitarnu vodu. COP nije fiksan za datu izvedbu nego ovisi i o razlici temperatura između dva spremnika tako da on može varirati između 2-7. Prednosti su: najefikasnije grijanje i hlađenje, moguće u istom sustavu imati grijanje i hlađenje, održavanje je minimalno, vrlo dug vijek trajanja pumpe (čak do 50 god), nema produkata izgaranja, nije potreban dimnjak, dobra mogućnost automatske regulacije, nije potreban spremnik za gorivo, mane su: viša početna ulaganja.

Moguća je suradnja s domaćim proizvođačem toplinskih pumpi koje se uklapaju u cjeloviti dizajn niskoenergetske kuće čime se bitno smanjuje početna investicija, toplinska pumpa može koristiti već postojeće kontrolere koji dolaze u pametnoj kući čime se izbjegava potreba za dodatnom upravljačkom elektronikom.

Sunčeva energija

Sunčeva energija se može koristiti na dva načina: proizvodnja topline i proizvodnja električne energije. U oba slučaja sunčeva energija je odličan dodatak nekom od konvencionalnih sustava grijanja. Izvodi se tako da se na određenu površinu montiraju solarni kolektori ili solarne fotoćelije i spajaju se na postojeći sustav grijanja ili hlađenja. Hlađenje preko sunčeve energije i drugih izvora topline može se izvesti preko apsorpcijskog rashladnika, no njegova efikasnost je dosta mala, COP je oko 0.6 – 0.8 pa ga se koristi samo ako imamo puno jeftine toplinske energije npr. Sunce ili otpadna para. Prednosti su: besplatna energija, a mane su: viša početna investicija i nedostupnost ili otežana eksploatacija energije tijekom noći i zime.